Svega se naslušamo i nagledamo, al’ i nasmijemo i zapjevamo

Za sarajevske taksiste vezuju se brojne priče. Nekima su dio svakodnevice, neko bez koga ne mogu zamisliti dan, drugima su postali prijatelji…

Foto: (Foto: T. Saletović)
Za sarajevske taksiste vezuju se brojne priče. Nekima su dio svakodnevice, neko bez koga ne mogu zamisliti dan, drugima su postali prijatelji, treći ih smatraju bahatim vozačima, četvrtima su simbol grada…
Međutim, njihov posao posljednjih godina postao je izuzetno težak, izloženi su različitom maltretiranju, a svaka nova vožnja za njih je novi izazov.
Najbolji ambasadori svoje zemlje
Ekipa „Dnevnog avaza“ provela je jedno prijepodne s članovima Udruženja „Sarajevotaksi“. Obišli smo njihove prostorije, vidjeli na koji način primaju pozive, a ispričali su nam i šta se desi kad na zadnjem sjedištu pronađu hrpu para, skupocjene mobitele, te šta s onima koji neće da plate vožnju.
Naravno, požalili su nam se i zbog sve većeg broja nelegalnih taksista koji patroliraju gradom.
Enver Suljagić, predsjednik Udruženja „Sarajevotaksi“, ističe da je danas u Sarajevu veoma teško biti taksista, a razlozi su brojni.
– U gradu je više od hiljadu taksista, što je, prema svim istraživanjima, previše. Dovoljno je 500. Svugdje u svijetu taksista je najbolji ambasador svoje zemlje. Danas se vožnja taksijem smatra potrebom, a nekada je bila luksuz. Građani sve manje imaju novca, a s druge strane općenito situacija nije sigurna – kaže Suljagić.
Priznaje da dobivaju pritužbe građana za svoj rad. Međutim, ističe da svaku prijavu posebno istraže.
– Ipak, nismo zabilježili slučaj da je neki stranac opljačkan u našem taksiju ili da mu je oteta torba. Pritužbi bude, ali svojom unutrašnjom kontrolom utvrdimo da se radi o nelegalnom taksisti. Mnogo radimo na sigurnosti naših ljudi na terenu, a time i svih građana – ističe Suljagić.
Kaže da se za taksiste vezuju priče o kriminalu, pljačkama, prevarama….
– Veliki je broj nelegalnih taksista. Oni se ne bave samo taksiranjem, već drugim kriminalnim radnjama kao što su pljačke stanova, krađe vozila, rasprodaja narkotičkih sredstava, a taksi se samo koristi kao pokriće. Nažalost, inspekcija i policija to donekle toleriraju i nije nam jasno zašto se podržava taj kriminal, a ne štite legalni porezni obveznici koji pošteno rade – naglašava Suljagić.
Vozimo djecu u školu, idemo u kupovinu
On je prokomentirao i sve češće pritužbe građana i javnosti na taksiste koji ispred Sarajevskog aerodroma kupe putnike.
– Mora se voziti po taksimetru. Taksista ne smije odbiti vožnju. Pozivamo građane da traže račun kako bi dokazali jesu li oštećeni. Desilo se i da je jedan naš kolega putniku ispred aerodroma naplatio viši iznos. Taj čovjek se žalio, mi smo mu vratili novac, a taksistu kaznili – kaže Suljagić.
Osim klasičnog prijevoza putnika, taksisti često rade i druge poslove. Bezbroj je slučajeva u kojima, umjesto građana, urade neki posao, odvezu djecu u školu, kupe im nešto…
– Taksisti su poznati humanisti. Učestvujemo u različitim akcijama namijenjenim za liječenje djece. Ponosni smo kad nas neka majka zamoli da joj dijete odvezemo u vrtić. Takvo povjerenje ne smijemo narušiti – ističe Suljagić i dodaje da će uskoro građani imati priliku da vožnju plaćaju karticama.
Enes Macić i Sadmir Čustović su dugogodišnji sarajevski taksisti. Nema ulice u gradu kojom nisu prošli. Dok voze putnike, strpljivo slušaju njihove nedaće, često im daju savjete.
– Već 15 godina taksiram. Volim ovaj posao. Gužve u gradu su svakodnevne pa se nekad desi i da ne stignemo. Ljudi nekad misle nećemo da radimo – kaže Macić.
Kako je pas otišao u Trst
Ispričao nam je da je prije nekoliko dana, nakon što je završio smjenu, u vozilu pronašao novčanik.
– Čim sam došao kući, preko društvenih mreža pronašao sam momka koji je izgubio novčanik. On se odmah ujutro javio našem dispečerskom centru. Radilo se o jednom konobaru na Baščaršiji. Bio je prezadovoljan što sam mu javio. Htio mi je platiti, ali nisam uzeo pare – kaže Macić.
Osim što su vozači, taksisti često za svoje putnike moraju glumiti, pjevati, pričati im zanimljive priče, zabavljati ih. Ovo je u svojoj karijeri najviše radio Amir Hrustanović, koji gotovo uvijek ima zanimljive putnike.
– Imao sam vožnju za Trst. Sa sobom sam povezao kolegu. Vozili smo ženu i dvoje djece, a s njima je bio mali pas. Čim su pošli, pitao sam ih imaju li papire za psa. Rekli su da je sve uredu. Međutim, na granici su priznali da pas nema papire. Sakrili su ga pod deku. Srećom, bio je miran. Policajci su tražili da izađemo i otvorimo gepek. Pregledali su vozilo, sve pretražili, međutim, njih nisu dirali i tako je pas otišao u Trst – kazao je Hrustanović.
U vozilima nađu pasoše, novac, mobitele…
– Vraćanje pasoša, novca, skupocjenih mobitela naša je svakodnevica. Dešavalo se da na zadnjem sjedištu pronađemo i 20, 30 hiljada eura, što, naravno, vratimo građanima. Kako bi građani bili što sigurniji, apeliramo da koriste našu aplikaciju „Moj taxi“ kako ne bi mogli doći u situaciju da ih neko prevari, da sjednu u nelegalno vozilo, da im nešto ostane u vozilu, a da im to niko ne vrati – kaže Suljagić.

Vozi Harija Varešanovića
Taksista Sadmir Čustović ističe da u njegovo vozilo često sjedaju i poznate javne ličnosti. Od političara do pjevača.
– Moj redovni putnik je i Hari Varešanović. Radim na štandu kod Katedrale, on tako dođe i gotovo uvijek ga vozim do Vatrogasnog, gdje sjedi s prijateljima. Ostavi 10 KM, što je i vožnja i napojnica – rekao je Čustović.
Kako je taksista postao italijanski modni kreator
Da jedna obična vožnja može biti vrlo zanimljiva, na svojoj koži osjetio je i taksista Amir Hrustanović.
– U vozilo su mi ušle dvije žene. Bile su u panici. Rekle su mi da imaju važan sastanak na kojem je trebao biti i jedan poznati italijanski modni kreator. Međutim, on nije došao u Sarajevo. Pitao sam ih da im pomognem i da ja, ako je moguće, odglumim tog Italijana.
S obzirom na to da ljudi s kojima trebaju sklopiti posao ne znaju italijanski, one su mi kupile odijelo i ja sam na tom sastanku bio modni kreator. Moje je bilo da tokom sastanka samo govorim: „Si, si“ i da gledam neke fotografije. Na kraju su one sklopile posao, a meni poklonile odijelo – ispričao nam je Hrustanović.

Avaz.ba